struka(e):

vojno znakovlje, određeni znaci uvedeni u oružane snage radi raspoznavanja između pojedinaca, postrojba, zrakoplova, brodova ili vozila i utvrđivanja njihove pripadnosti određenoj strani, rodu, specijalnosti ili činu. Postoje još od prapovijesti, kada su se ratnici koristili različitim oblicima označivanja kako bi se međusobno razlikovali u bliskoj borbi – od tetoviranja, bojenja tijela, oblikovanja frizure, ukrašavanja odjeće i oružja. Grč. hopliti nosili su oslikane štitove, a njihovi zapovjednici raznobojne ogrtače. Njihov su primjer slijedili i još više razvili Rimljani. Kod njih su oružje, oklopi, kacige i dijelovi odjeće pokazivali razliku među činovima. Vođe keltskih i germ. plemena također su se isticali raskošnijom odjećom i bogatije ukrašenim oružjem i oklopom. Označivanje ratnika razvilo se tijekom sr. vijeka, a posebno s razvojem viteštva. Srednjovj. vitezovi isprva su ukrašavali štitove, a zatim, posebice nakon križarskih ratova, i cijelu odjeću i opremu heraldičkim simbolima, od kojih su se neki pretvorili u današnje nac. simbole. S dekadencijom viteštva i prestankom uporabe oklopa i štitova oznaka časnika postao je obojeni šal prebačen preko ramena ili svezan oko pasa. Vojnici XVII. st. nosili su kao znak raspoznavanja raznobojne vrpce, grančice ili pak stručak slame ili trave. Tek s razvojem jednakih odora potkraj XVIII. st. na njima su se pojavila i vojna znakovlja, koja su zapravo bile oznake vladara (u Francuskoj ljiljan, u Rusiji, Habsburškoj Monarhiji i Pruskoj različite inačice dvoglavog orla, u Osmanskom Carstvu polumjesec). S povećanjem stajaćih vojska sve se više razvijaju i ujednačuju oznake činova. Isprva su to bili gajtani, šalovi i oružje; poč. XVIII. st. postala je sve učestalija uporaba epoleta, a potom i oznaka na rukavima te oznaka specijalnosti poput: strijelaca, grenadira, konjanika, topništva. Do kraja XIX. st. sustav voj. oznaka činova, rodova i specijalnosti postao je vrlo složen i dekorativan. Razvoj ubojitijeg i dalekometnog oružja doveo je poč. XX. st. do promjena odora, ali i voj. oznaka, koje su prilagođene novim zahtjevima za što boljim prikrivanjem vojnika. Iako se još uvijek nose bogate i šarene oznake na paradnoj odori, vojne oznake na borbenim odorama smanjene su i prilagođene do neupadljivosti, premda su zadržale prvotnu ulogu.

Citiranje:

vojno znakovlje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/vojno-znakovlje>.