struka(e):

volja.

1. U filozofiji, duhovni čin koji omogućava da ono što je svjesno spoznato (neki predmet, neka vrjednota, nešto što se namjerava itd.) istodobno doživi svoje praktično ozbiljenje. Dok je spoznaja u svojem izvršenju ovisna o tome što ona spoznaje, što određuje pristup i način njezina spoznavanja, volja je u metafizičkom smislu potpuno slobodna, i to dvostruko: ona nije uvjetovana nikakvim predmetom ni bilo kakvom spoznajom, ali samoj toj spoznaji tek omogućuje da se prema tomu predmetu odnosi ne samo teorijski nego i djelatno. Sloboda volje izvire stoga iz njezine potpune oslobođenosti kauzalnoga niza uzrokâ i posljedicâ (Duns Scotus), u kojem kao neslobodna ostaje zarobljena tradicionalna metafizika. »Predmet« tako shvaćene slobodne (apsolutne) volje jest dakle ona sama: ona ne teži ni spoznaji ni ovladavanju predmetima kao takvima, već jedino samoj sebi kao bitku svega bivstvujućega. Ona je tako »slijepa volja« (G. W. F. Hegel), »volja za volju« (A. Schopenhauer), koja onkraj svega spoznatoga, raspoloživoga teži jedino k moći kao »volja za moć« (F. Nietzsche), u kojoj se čovjekov cjelokupni odnos prema svijetu svodi na samopotvrđivanje života u odnosu na sva njegova dosadašnja metafizička, teologijska, ideologijska ili bilo koja druga tumačenja. U tom smislu »volja za moć« ne znači ništa drugo nego čovjekovu volju za otvaranjem i ozbiljivanjem novih, beskonačnih mogućnosti vlastite egzistencije. Tomu shvaćanju volje izravno je suprotstavljeno tradicionalno metafizičko mišljenje koje polazi od toga da volja nije ništa drugo nego čovjekovo nastojanje da prethodno spoznate (nadvremenske i vremenske) vrjednote ozbilji u svojem vlastitom životu, čime se volja ponovno podvrgava mišljenju i njegovim zakonima. Time se opet jedino ukida njezina sloboda, bilo da se dovodi pred umnu odluku bilo da se želi odrediti u svojoj »racionalnoj« funkciji za ljudski život.

2. U suvremenoj psihologiji, voljnim ili namjernim ponašanjem naziva se ponašanje koje proizlazi iz motivacije pojedinca, tj. ono koje je posljedica djelovanja različitih motiva i poticaja. U svakidašnjem govoru, pojam volja odnosi se ponajviše na psihičke čimbenike koji sudjeluju u donošenju odluka o tome što će netko svjesno i namjerno učiniti ili što, isto tako svjesno i namjerno, neće učiniti, pa se npr. za snažno motivirane osobe često kaže da »imaju jaku volju«.

Citiranje:

volja. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/volja>.