Vossler [fɔ'sləɹ], Karl, njemački lingvist (Hohenheim, 6. IX. 1872 – München, 18. V. 1949). Romanist, filozof jezika, prevoditelj, utemeljitelj lingvističkog idealizma u europskoj lingvistici (→ idealističko-estetička lingvisitka). Nakon studija slavenske i germanske filologije u Heidelbergu, Strasbourgu, Ženevi i Rimu, od 1902. bio je profesor u Heidelbergu, od 1909. u Würzburgu, a od 1911. u Münchenu. Oslanjajući se na filozofskojezična promišljanja J. G. Herdera i W. von Humboldta kritizirao je empirizam mladogramatičara, prigovarajući mu da se gubi u materijalnim podatcima zanemarujući duhovni sadržaj jezika. Prevoditelj B. Crocea na njemački. Autor mnogobrojnih studija o talijanskoj, francuskoj i španjolskoj književnosti. Važnija djela: Pozitivizam i idealizam u jezikoslovlju: jezičnofilozofsko istraživanje (Positivismus und Idealismus in der Sprachwissenschaft: eine sprachphilosophische Untersuchung, 1904), Jezik kao stvaranje i razvoj (Sprache als Schöpfung und Entwicklung, 1905), Duh i kultura u jeziku (Geist und Kultur in der Sprache, 1925).
