Vrančić, Antun, hrvatski crkveni prelat, diplomat i pisac (Šibenik, 29. V. 1504 – Prešov, Slovačka, 15. VI. 1573). Mlad otišao u Ugarsku, gdje se u Veszprému za njegovu izobrazbu brinuo majčin rođak, biskup P. Berislavić; postao skradinski kanonik i veszprémski arhiđakon. Smrću P. Berislavića ulazi u krug oko Ivana Zapolje, koji ga šalje na studij u Padovu, Beč i Krakov. Godinama obavljao diplomatske misije u vodećim europskim državama. God. 1549. prešao u službu Ferdinanda I. Habsburgovca; 1553–57. bio je kraljev pregovarač u Carigradu. Bio je pečuški i jegarski biskup, ostrogonski nadbiskup, primas Ugarske i kardinal. Dopisivao se s najistaknutijim europskim humanistima (Aonio Paleario, P. Giovio, Ph. Melanchthon, N. Zrinski). Svestran književni djelatnik, autor putopisa po istočnoeuropskim zemljama, pjesnik latinist, arheolog (rimski natpisi, u Ankari pronašao i objavio Augustov autobiografski spis Res gestae divi Augusti) i biograf (životopis P. Berislavića); uvrstio se među najistaknutije ličnosti hrvatske povijesti XVI. stoljeća.
