vrpčari (Nemertina), koljeno beskralježnjaka bez razjašnjena sustavnoga mjesta u životinjskom carstvu. Po nekim svojstvima (trepetljikava epiderma, nečlankovitost živčanoga vlakna, parenhimom ispunjeni međuorganski prostori) nalik su na virnjake (Turbellaria), od kojih su se vjerojatno i razvili. Organi za izlučivanje u njih su protonefridije; vrpčari su prve životinje s razvijenim sustavom krvnih žila i optokom krvi zatvorenoga tipa. Po tim su svojstvima razvijeniji od kolutićavaca (Annelida). Tijelo im je splošteno, tanko, vrpčasto, nesegmentirano, s dva otvora. Dugački su ugl. od nekoliko mm do 1 m, neki 5 do 8 m, a vrsta golemi vrpčar do 27 m. Dišu cijelom površinom tijela. Krv je u većine vrsta bezbojna, ali može biti i žuta, zelena, narančasta ili crvena. Na nejasno odijeljenoj glavi nalaze se osjetila i jednostavne oči. Iznad prednjega crijeva u dugoj cijevi smješteno je rilo (često s otrovnom bodljom), organ za ubijanje plijena i za obranu. Većina vrpčara razdvojena je spola. Razvijaju se preobrazbom preko ličinke – pilidij. Vrpčari su ugl. morski stanovnici; malo je slatkovodnih i kopnenih vrsta. Živo su obojeni. Grabežljivci su, hrane se mekušcima i drugim beskralježnjacima. Poznato je oko 800 vrsta. Dijele se na dva razreda: Anopla (s rilom bez otrovne bodlje), svrstani u redove Palaeonemertina i Heteronemertina, te Enopla (rilo uvijek s otrovnom bodljom), podijeljeni u redove Hoplonemertina, Bdellomorpha, Polystylifera, Monostylifera. Poznatija je vrsta golemi vrpčar (Lineus longissimus). Neki manji žive u Jadranskome moru. U slatkoj vodi živi Tetrastemma albidum, na kopnu Geonemertes chalicophora, a u plaštenoj šupljini morskih školjkaša vrste roda Malacobdella.
