Vuga, Saša, slovenski književnik (Most na Soči, 8. II. 1930 – Ljubljana, 25. XII. 2016). Studij slavistike i komparativne književnosti završio 1957. na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Od 1961. do umirovljenja 1989. radio je kao dramaturg i urednik dramske redakcije na Televiziji Slovenija. Autor je više knjiga modernistički oblikovane proze s elementima grotesknog i satiričnog poimanja stvarnosti (Čizmica Matevžek – Škorenjček Matevžek, 1955; Vjetar nema puta – Veter nima cest, 1958; Patke rijekom plivaju – Račke po reki plavajo, 1961; Zahrđale medalje – Zarjavele medalje, 1966; Svejednost – Vseenost, 1972; Erazem Predjamski, I–III, 1978; Opomena na budnost – Opomin k čuječnosti, 1997; Sjaj sa serpentina – Sij s kačjih rid, 2003; Kobariško zrcalo, 2007., i dr.). Pisao je i radijske i televizijske drame (Rekvijem za heroje – Rekviem za heroji, 1969; Gorjupova bajta – Gorjupa bajta, 1975; Staza do ponoći – Steza do polnoči, 1993). Bio je redoviti član Slovenske akademije znanosti i umjetnosti od 2013.