Vujnović, Vladis, hrvatski fizičar (Grubišno Polje, 13. VII. 1933). Studirao fiziku i diplomirao 1957. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu (PMF), doktorirao na Faculty of Electrical Engineering u Liverpoolu (1961). Radio je na Katedri za dinamičku astronomiju i astrofiziku PMF-a (1957–62), u Institutu za fiziku Sveučilišta u Zagrebu (1962–97) te do umirovljenja 2003. na Geofizičkom odsjeku PMF-a (redoviti profesor od 1986). Kao gostujući profesor radio je na Fakultetu industrijske pedagogije u Rijeci (1978–81), Fakultetu prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja u Splitu (1980–85) te od 1985. na Odjelu za fiziku Pedagoškoga fakulteta u Osijeku. Područje njegova rada obuhvaća laboratorijsku atomsku fiziku (fiziku ioniziranoga plina) i optiku, astrofiziku i geofiziku. U zračenju visokotemperaturnog ioniziranoga vodika otkrio disoluciju linija Balmerove serije vodikova spektra, ustanovio poopćenu Planckovu formulu za zračenje užarene površine volframa, mjerio raspored jakosti geomagnetskoga polja u dijelu Hrvatske. Na PMF-u uveo četiri nova kolegija, osnivač je laboratorija fizike ioniziranih plinova u Institutu za fiziku Sveučilišta (1962), urednik časopisa Zemlja i svemir (1964–65) te časopisa Hvar Observatory Bulletin (1977–90). Državna nagrada za popularizaciju i promidžbu znanosti, 1998., Nagrada Ivan Filipović za životno djelo, 2003.
