Vujnović, Vladis, hrvatski fizičar (Grubišno Polje, 13. VII. 1933 – Zagreb, 24. II. 2025). Diplomirao je 1957. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu (PMF), doktorirao je 1961. na Elektrotehničkom fakultetu u Liverpoolu. Radio je na Katedri za dinamičku astronomiju i astrofiziku PMF-a (1957–62), u Institutu za fiziku Sveučilišta u Zagrebu (1962–97; od 1984. kao znanstveni savjetnik), gdje je utemeljio Odjel fizike ioniziranih plinova i bio njegov pročelnik (1962–80), kao redoviti profesor na Geofizičkom odsjeku PMF-a (1997–2003). Također je predavao na Fakultetu industrijske pedagogije u Rijeci, Fakultetu prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja u Splitu te na Odjelu za fiziku Pedagoškoga fakulteta u Osijeku.
Bavio se laboratorijskom atomskom fizikom (fizikom ioniziranoga plina) i optikom, astrofizikom i geofizikom. U zračenju visokotemperaturnog ioniziranoga vodika otkrio je disoluciju (rastapanje) linija Balmerove serije vodikova spektra, ustanovio poopćenu Planckovu formulu za zračenje užarene površine volframa i mjerio raspored jakosti geomagnetskoga polja u dijelu Hrvatske. Bio je urednik časopisa Zemlja i svemir (1964–65), časopisa Hvar Observatory Bulletin (1977–90) te urednik astronomije u enciklopedijama Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža. Napisao je udžbenike Astronomija 1 i 2 (1990), Astronomija za učenike osnovne škole (1997) i popularnoznanstvena djela Tamo gdje se zvijezde rađaju (1972), Rječnik astronomije i fizike svemirskog prostora (2004), Zvjezdane vatre dalekog sjevera: fizikalna astrognozija (2009), Sa svemirom na Ti (2023).
Dobio je Državnu nagradu za popularizaciju i promidžbu znanosti (1998) i Nagradu »Ivan Filipović« za životno djelo (2003). Po njem je nazvan planetoid Vladisvujnovic.
