Wagner [va'~], Ljubica, hrvatska kostimografkinja (Zagreb, 30. X. 1934). Studirala je 1952–56. glumu na Akademiji za kazališnu umjetnost (danas Akademija dramske umjetnosti) u Zagrebu (diplomirala 1965). Radila je kao kostimografkinja u zagrebačkome HNK-u (1957–63), a potom u kazalištu Komedija (1965–94). Surađuje s velikim brojem hrvatskih kazališta i kazališnih festivala osmišljavajući kostime za dramske i glazbene predstave. Zastupajući ideju da kostim ne smije nametati estetske norme, nego mora proizlaziti iz poetike djela obrazlažući dramaturšku funkciju lika, istaknula se radom u operama Stari mladić T. Vidošića, Lucia di Lammermoor G. Donizettija, Čarobna frula W. A. Mozarta, Elektra R. Straussa i Rajnino zlato R. Wagnera, baletima Coppélia L. Delibesa i La Sylphide Hermana von Løvenskjolda te dramama Bez trećega M. Begovića, Mećava P. Budaka, Umišljeni bolesnik Molièrea i Krčmarica Mirandolina C. Goldonija. Velik uspjeh doživjela je radeći na glazbenim predstavama Zemlja smiješka F. Lehara, Đerdan J. Gotovca, Barun Trenk S. Albinija te Lady Šram N. Škrabe i A. Dedića, a često je surađivala s kazalištima za djecu i mlade (Dugonja, Trbonja i Vidonja M. Širole, Ježeva kućica B. Ćopića). Djeluje na televiziji i filmu (Rondo, Z. Berković, 1966; Tko pjeva, zlo ne misli, K. Golik, 1970). Ukupno je ostvarila blizu 400 kostimografija.
