Wake [wẹik], atol u središnjem dijelu Tihoga oceana, između Marijanskoga i Havajskoga otočja, pod upravom SAD‑a; oko 7,4 km². Sastoji se od triju niskih (do 6 m) otoka (Wilkes, Peale i Wake) na koraljnom grebenu, koji zatvaraju plitku, oko 6 km² prostranu lagunu. Međusobno su povezani cestovnim nasipom. Klima je tropska, s relativno malo oborina. Američka vojna baza. – Prvi stanovnici bili su Mikronezijci, koji su se naselili vjerojatno iz Indonezije ili Filipina tijekom II. tisućljeća pr. Kr. God. 1568. otkrio ga je španjolski pomorac Álvaro de Mendaña y Neira, a 1796. geografski ga je odredio britanski pomorac William Wake, po kojem je atol dobio ime. Ostala dva otoka dobila su imena po pomorskom časniku Charlesu Wilkesu i slikaru Titianu Pealu, koji su ih posjetili u američkoj ekspediciji 1841. SAD ga je pripojio 1899., a od 1934. je pod američkom pomorskom upravom, koja ga je pretvorila u podmorničku i zračnu bazu. Na povijesnoj važnosti dobio je tijekom II. svjetskog rata; 8. XII. 1941., dan nakon napada na Pearl Harbor, napali su ga Japanci s 36 bombardera, a 11. XII. u napad su se uključili japanski razarači i krstarice. Zračni napadi potrajali su sve do 23. XII., kada su se američke postrojbe, pod zapovjedništvom Winfielda Scotta Cunninghama, predale. Za japanske okupacije Wake je bio važna pomorsko-zrakoplovna baza u vanjskome pojasu novoosvojenih područja. Amerikanci su ga ponovno osvojili dva dana nakon potpisivanja japanske kapitulacije (4. IX. 1945).
