Weber [ve:'bəɹ], Ernst Heinrich, njemački fiziolog (Wittenberg, 24. VI. 1795 – Leipzig, 26. I. 1878). Studirao je medicinu na Sveučilištu u Wittenbergu. Profesor anatomije i fiziologije na Sveučilištu u Leipzigu. Bavio se fiziologijom osjeta; otkrio da zamjetljiva razlika (tzv. diferencijalni limen) u jakosti (intenzitetu) između dvaju osjetnih podražaja u bilo kojem senzornom području (vid, sluh, dodir i dr.) ovisi o intenzitetnoj razini podraživanja (→ weber-fechnerov zakon). Posebno je važan njegov doprinos razumijevanju fiziologije sluha i vida. Istražujući razvojni put slušnoga osjeta, otkrio je niz od 3 ili 4 koščice (po njem nazvane Weberov aparat) u riba šaranki. S bratom Eduardom Friedrichom otkrio je inhibicijsku funkciju vagusa na srčani rad. Mnoga mjerenja u fiziologiji izveo je matematičko-fizikalnim metodama. Svojim eksperimentalnim pristupom, u kojem je primjenjivao postupke koji su poslije nazvani psihofizičkim metodama i koji se u različitim oblicima u psihologijskim istraživanjima koriste i danas, pokazao je da se u psihologiji mogu provoditi empirijska kvantitativna istraživanja, što je presudno utjecalo na razvoj psihologije kao samostalne znanosti. Najznačajnije mu je djelo Osjet opipa i opći osjećaj (Der Tastsinn und das Gemeingefühl, 1851).
