Weissenberger Raganzini [va'jsenberger raganci'ni], Prvislav, hrvatski ekonomist i diplomat (Šibenik, 1. XII. 1902 – Santiago, Čile, 1. IX. 2000). Doktorirao ekonomiju na Frankfurtskom sveučilištu (1925). Bio zaposlen u državnoj službi, među ostalim u Zavodu za vanjsku trgovinu u Zagrebu (1937–41). Za NDH konzul u Beču (1942–43), gospodarski savjetnik pri poslanstvu NDH u Berlinu (1943–44) te konzul u Grazu. Nakon II. svjetskog rata živio u Njemačkoj, Argentini i Španjolskoj. Od 1955. u Čileu, redoviti profesor na Katoličkom sveučilištu u Santiagu; od 1978. profesor emeritus. Napisao je više djela iz ekonomije i hrvatske povijesti, od kojih se ističu: Sudbina naroda u podunavskom bazenu (El Destino de los pueblos de la cuenca del Danubio, 1965), Odnosi između Austro-Ugarske i Čilea 1900 (Relaciones entre Austria-Hungría y Chile, años 1900, 1967), Hrvati u Čileu i nacionalni pokret u Hrvatskoj 1903. godine (Los croatas en Chile y el movimiento nacional en Croacia de 1903, 1972).
