Weissmann, Ernest

Weissmann [va'jsman], Ernest, hrvatski arhitekt (Požega, 11. XI. 1903Haarlem, Nizozemska, 13. VII. 1985). Arhitekturu diplomirao 1926. na Tehničkom fakultetu u Zagrebu. U Parizu je bio suradnik A. Loosa (1926–27) i Le Corbusiera (1927–28). Jedan od osnivača Radne grupe Zagreb (1932), koja je iste god. sudjelovala na IV. izložbi skupine Zemlja. Kao promicatelj avangarde i funkcionalističke arhitekture snažno je utjecao na hrvatsku modernu arhitekturu. U Zagrebu je u razdoblju 1932–37. radio više projekata, od kojih su realizirani vila na Jabukovcu (1933) i vila Kraus u Nazorovoj ulici br. 29 (1936). U Beogradu je projektirao Dom novinara u Ulici 1. maja (1932–34), a 1950-ih vlastiti ljetnikovac na Malom Lošinju. Za II. svjetskog rata ostao u SAD-u, gdje je radio na programima tehničke pomoći, a nakon rata bio je referent za stanovanje i planiranje pri UN-u te ravnatelj Odjela za industrijsku obnovu (UNRRA). O problemima arhitekture objavljivao je članke i rasprave u stručnim publikacijama i zbornicima UN-a. Od 1965. dopisni član JAZU (danas HAZU).

Citiranje:
Weissmann, Ernest. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 14. 4. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=65962>.