Welhaven [vε'lha:vən], Johan Sebastian Cammermeyer, norveški pjesnik (Bergen, 22. XII. 1807 – Christiania, danas Oslo, 21. X. 1873). Potekao iz svećeničke obitelji; studirao, potom predavao teologiju u Oslu (1846–68). Smatra se vodećim pjesnikom norveškoga nacionalnoga buđenja prve polovice XIX. stoljeća. Ujedinio je romantičarski nacionalni ponos i divljenje prema prirodi s neoklasicističkom jasnoćom izraza i preciznom metrikom. U raspravi koja je obilježila mladu norvešku kulturno-političku scenu 1830-ih isticao se tradicionalističkim stajalištima i kritikom H. A. Wergelanda, oštro se protiveći kulturnoj samodostatnosti i nekritičkom odbacivanju tradicije koja Norvešku povezuje s Danskom (npr. zbirka polemičkih članaka Wergelandovo pjesništvo i polemika – Henrik Wergelands digtekunst og polemik, 1832; sonetni ciklus Zora Norveške – Norges dæmring, 1834). Objavio je (1838–59) nekoliko zbirka s nacionalnim romantičnim pjesmama i baladama o prirodi, ljubavi i dr. (npr. Zbirka pjesama – En digtsamlig, 1859).
