beg (tur. bey, arap. slovima piše se bek), u turkofonim zemljama i u Osmanskome Carstvu, gospodin, gospodar, vladar, titular veće nadarbine. U kasnijem razdoblju osmanske vladavine u Bosni, pripadnik nasljednoga plemstva. Tim se naslovom iz poštovanja moglo oslovljavati i neplemenita sugovornika. U starijem su razdoblju begovi najčešće bili zapovjednici sandžaka, kapetani velikih kapetanija na rijekama te zaimi, uživatelji srednjih nadarbina – zeameta. Naziv katkada u porabi i za bogata i ugledna nemuslimana, a u službenoj korespondenciji može označivati prvake vazalne ili strane države (dubrovački begovi).
