Wernisch [ve'rniš], Ivan, češki književnik (Prag, 18. VI. 1942). Nakon sloma Praškoga proljeća (1968) bio prisiljen na šutnju; u ilegalnoj mreži samizdata kolalo je četrnaestak njegovih pjesničkih zbirki 1970-ih i 1980-ih, kada je objavljivao i u emigrantskim časopisima u inozemstvu. Koristeći poticaje srednjovjekovne njemačke lirike, »švanka« (njemački schwank: gruba šala, lakrdija) njemačkoga ekspresionizma, češke i ruske pučke poezije, stihove iz bestijarija, sanjarica i astroloških priručnika, ostvario je osebujan pjesnički izraz. Dokidajući granice između sna i jave, prošlosti i sadašnjosti, stvarnosti i fikcije, pjesničkoga izvornika i prepjeva, utječe se grotesknim vizijama s motivima praznine, otuđenosti, tjeskobe i bunta. Značajnije zbirke: Kamo leti nebo (Kam letí nebe, 1961), Zimnikovac (Zimohrádek, 1965), Šuplja obala (Dutý břeh, 1967), Lutke (Loutky, 1970), Brlog latinaša. Požderani spisi (Doupě latinářů. Sežrané spisy, 1992), Zlatnomodri kraj ostarjeloga ljeta (Zlatomodrý kráj stařičkého léta, 1994), Budalasta poezija (Blbecká poezie, 2002).
