Werntle [ve'rntle], Antun, hrvatski teolog (Graz, Austrija, 19. III. 1710 – Zagreb, 30. VIII. 1791). Isusovac. Filozofiju studirao u Zagrebu (1730), teologiju u Beču (1737–40), gdje je i doktorirao. Od 1731. do 1742. gimnazijski profesor u Zagrebu, Varaždinu i Ljubljani. Potom djelovao na zagrebačkoj Akademiji; 1744–49. predavao filozofiju, kontroverzističku teologiju i moralku, a 1753–59. spekulativnu teologiju; predavao i u Ljubljani, Trnavi i Grazu. Nakon dokinuća Družbe Isusove (1773) djelovao kao dijacezanski svećenik. U teološkim radovima zastupao didaktički kontraverzizam, čime je pripadao vodećemu pravcu onodobne europske katoličke teologije. U svojem glavnom djelu Prijepori Istočne i Zapadne crkve (Controversiae Ecclesiae Orientis et Occidentis, 1754) raspravio pet prijepornih dogmatskih pitanja između katolika i pravoslavaca (izlaženje Duha Svetoga, Filioque, beskvasni i kvasni kruh u euharistiji, čistilište i crkveno poglavarstvo).
