Westminsterski statut [westmi'nstə~], zakon britanskoga Parlamenta, donesen 1931., kojim su legalizirane odluke imperijalnih konferencija 1926. i 1930., na kojima su sudjelovale sve države Britanskoga Carstva. Tim su statutom dominioni (tada: Australija, Irska, Kanada, Newfoundland, Novi Zeland, Južna Afrika) dobili potpunu unutarnju autonomiju, no ustavnim ograničenjima bilo im je onemogućeno samovoljno se proglasiti neovisnima o Velikoj Britaniji. Westminsterskim statutom predviđena je buduća neovisnost država Britanskoga Carstva, ostvarena tijekom intenzivnih procesa dekolonizacije u drugoj polovici XX. st.
