Weyden, Rogier van der

ilustracija
WEYDEN, Rogier van der, Skidanje s Križa, oko 1435–40., Madrid, Prado

Weyden [w62656i'də], Rogier van der (pravo ime Roger de la Pasture), flamanski slikar valonskoga podrijetla (Tournai, 1399. ili 1400Bruxelles, 18. VI. 1464). Uz braću van Eyck, najznačajniji majstor na europskom sjeverozapadu u XV. st. U rodnom gradu bio je učenik Roberta Campina (1427–32), od kojega je preuzeo kasnogotički realistički stil koji se očitovao u njegovim ranim djelima, potom je, ugledajući se na J. van Eycka, stvorio osobni stil. Postavši 1437. gradskim slikarom u Bruxellesu, počeo se koristiti flamanskim oblikom svojega imena (van der Weyden). Putujući Italijom (1449–50), podučavao je talijanske majstore slikanju uljanim bojama. Upoznavanje radova renesansnih majstora nije na njega imalo većega utjecaja, osim u primjeni bogatijega i svjetlijega kolorita, koji je preuzeo od konzervativnih ranorenesansnih slikara Gentilea da Fabriana i fra Angelica. Njegove oltarne slike odlikuju se snažnim dramatskim nabojem; biblijske kompozicije prikazivao je u onodobnim interijerima s likovima minuciozno reproduciranih fizionomija. U dubokim pozadinama pojedinih slika ostvareni su prozračni krajolici i vedute s arhitektonskim objektima. Izdvajaju se: Sv. Luka portretira Bl. Dj. Mariju s Djetetom (oko 1435), Skidanje s križa (oko 1435–40), Triptih Bl. Dj. Marije (tzv. Oltar Miraflores, oko 1440), Posljednji sud (oko 1450), Triptih Sedam sakramenata (oko 1451–55). Slikao je minijature i tvrdo modelirane realistične portrete (Francesco d’Este, 1450; Portret žene, oko 1460). Snažno je utjecao ne samo na flamanske slikare H. van der Goesa, P. Christusa, D. Boutsa i H. Memlinga, koji je vjerojatno radio u njegovoj proslavljenoj velikoj radionici, nego i na slikare u cijeloj Europi. Bio je zaboravljen do sredine XIX. st., kada je prema arhivskim podatcima rekonstruiran njegov život te su mu djela pronađena.

Citiranje:
Weyden, Rogier van der. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 14. 4. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=66057>.