Wierzbicki [v’ežbi'ck’i], Jan, poljski povjesničar književnosti i književni kritičar (Zagnańsk-Wąsosza, 7. VI. 1934 – Ljubljana, 5. VIII. 1996). Od 1947. živio u Varšavi, gdje je studirao bohemistiku (1951–56). Od 1956. predavao na Katedri za slavensku filologiju Sveučilišta u Varšavi; boravio na poslijediplomskom studiju u Zagrebu i Beogradu (1956–58); u potonjem razdoblju najveću pozornost posvetio kroatistici. Doktorirao je 1966. tezom Iz povijesti hrvatsko-poljskih književnih odnosa u XIX. stoljeću (Z dziejów chorwacko-polskich stosunków literackich w XIX wieku, 1970), u kojoj je vrjednovao utjecaj poljskoga romantizma na hrvatsku književnost XIX. stoljeća. Objavio je monografije Ivo Andrić (1965) i Miroslav Krleža (1975; 1980). Kao književni komparatist bavio se vezama hrvatske, srpske i slovenske književnosti XX. stoljeća. Reagirajući na raspad Jugoslavije objavio je seriju zapaženih feljtona u varšavskom tjedniku Polityka te knjigu Oproštaj s Jugoslavijom. I. Književne skice i portreti (Pożegnanie z Jugosławią. I. Szkice i portrety literackie, 1992). Autor je velikoga broja prikaza i recenzija iz hrvatske i srpske književnosti u poljskom znanstvenom tisku te kritičkih i publicističkih članaka te leksikografskih natuknica s temama iz južnoslavenske filologije. Prevodio je na poljski djela I. Andrića i M. Krleže.
