Willmann [vi'lman], Otto, austrijski pedagog (Leszno, Poljska, 24. IV. 1839 – Litoměřice, Češka, 1. VII. 1920). Ravnatelj vježbaonice Pedagogiuma u Beču; profesor pedagogije i filozofije na njemačkom sveučilištu u Pragu (1872–1903). Polazio od pedagogije J. F. Herbarta, ali ju je znatno mijenjao: osim na psihologiji i etici zasnivao ju je na širokoj povijesno-sociološkoj, filozofskoj i religijskoj osnovi. Zauzimao se za povijesno-deskriptivnu pedagogiju. Odgoj je smatrao organskom funkcijom kulturnog i socijalnog života, pri čem središnje mjesto ima oblikovanje volje. Glavno djelo: Didaktika kao znanost o obrazovanju (Didaktik als Bildungslehre, I–II, 1882–89).
