TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Begović, Ena

ilustracija
BEGOVIĆ, Ena

Begović, Ena, hrvatska glumica (Split, 8. VII. 1960Splitska, 15. VIII. 2000). Rodom iz Trpnja na Pelješcu, glumiti je počela u Studentskom teatru Lero tijekom gimnazijskoga školovanja u Dubrovniku. Diplomirala je 1983. glumu na Akademiji za kazalište, film i televiziju (danas Akademija dramske umjetnosti) u Zagrebu. Od 1984. bila je članica Drame HNK-a u Zagrebu, a nastupala je i izvan matične kuće. Ulogom u igranome filmu Pad Italije (Lordan Zafranović, 1981) stječe status erotskog simbola, a i poslije filmske uloge temelji na senzualnoj pojavi te prigušenome kazališno-dramskom glumačkom iskazu (npr. Hoću živjeti, Miroslav Mikuljan, 1982., posebna nagrada na festivalu u Puli). Glumački status osnažuje ulogom barunice Castelli-Glembay u filmu Glembajevi Antuna Vrdoljaka (1988., i istoimena TV serija 1990; ulogu je ponovila i u kazalištu, 1994. u zagrebačkom HNK-u), za koju je nagrađena Zlatnom arenom na festivalu u Puli, dok u filmovima Kraljeva završnica (Živorad Tomić, 1987) i Treća žena (Zoran Tadić, 1997., Velika zlatna arena za žensku ulogu u Puli) uspješno ostvaruje uloge suvremenih, snažnih žena u žanrovskom kontekstu trilera. U matičnom se kazalištu isticala u klasičnome (a povremeno i suvremenom) dramskom repertoaru: kao Desdemona u Hamletu (1984) Williama Shakespearea, Antigona u istoimenoj Sofoklovoj tragediji (1985), Ljerka Šram u Ostavci (1986) Čede Price, Julija u Gospođici Juliji (1990) Augusta Strindberga, Teuta u istoimenoj drami Dimitrije Demetra (1991), Gertruda u Hamletu (1994), Klitemnestra u Trilogiji o Agamemnonu (1995), prema Eshilu i Euripidu, Hedda Gabler u istoimenoj drami Henrika Ibsena (1996), Klara u Ledi (1998) te Laura Lenbach u U agoniji (1998) Miroslava Krleže, kao i u dramatizacijama (Margarita u Majstoru i Margariti Mihaila Afanasjeviča Bulgakova, 1985; Nađa u Romanu o Londonu Miloša Crnjanskoga, 1988; Anera u Ognjištu Mile Budaka, 1991; Krunoslava u Osmanu Ivana Gundulića, 1992). Tumačila je i Grubu u Skupu Marina Držića (Dubrovačke ljetne igre, 1986), kontesu Neru u Gričkoj vještici Marije Jurić Zagorke (Glumačka družina Histrion, 1987), Sofiju u Juranu i Sofiji Ivana Kukuljevića Sakcinskoga (Glumačka družina Histrion, 1989) te Medeju u istoimenoj Euripidovoj tragediji (Splitsko ljeto, 1997). Glumila je i na televiziji (npr. u seriji Nepokoreni grad, Eduard Galić, 1982). Stekavši status medijske i glumačke zvijezde nacionalnoga kazališta 1990-ih, do pogibije u prometnoj nesreći ostvarila je približno 100 uloga, od čega polovicu u kazalištu.

Ostale važnije filmske uloge: Idemo dalje (Zdravko Šotra, 1982), Balkan ekspres 2 (Predrag Antonijević i Aleksandar Đorđević, 1989., i TV serija), Karneval, Anđeo i Prah (A. Vrdoljak, 1990., također i TV serija Zagrljaj, 1993), Čaruga (Rajko Grlić, 1991), Ne zaboravi me / Fergismajniht (Jakov Sedlar, 1996), Agonija (J. Sedlar, 1998), Četverored (J. Sedlar, 1999).

Citiranje:
Begović, Ena. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 17. 6. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=6619>.