Windsor [wi'nzə], grad u južnoj Engleskoj (grofovija Berkshire), 40 km zapadno od Londona, na desnoj obali Temze; 31 225 st. (2011). Gradom dominira dvorac (Windsor Castle), jedna od triju službenih rezidencija britanske kraljevske obitelji; izgrađen potkraj XI. st., sustavno se nadograđivao za vladavine Henrika III., Eduarda III. i Đure IV., koji je staru srednjovjekovnu utvrdu obnovio u neogotičkome stilu te ju pretvorio u reprezentativni dvorac usred park-šume. Dio dvorca teško je stradao u požaru 1992. U sklopu dvorca nalaze se kasnogotička kapela sv. Jurja (St. George’s Chapel, XV–XVI. st.) i Albertova memorijalna kapela (Albert Memorial Chapel; XV. st., pregrađena 1863‒73) s grobovima engleskih vladara, a u parku je mauzolej kraljice Viktorije. Crkva sv. Ivana Krstitelja, gradska vijećnica (djelo Christophera Wrena). Turizam. – Prvi tragovi nastanjenosti na području današnjega Windsora mogu se pratiti već u rimsko doba. U ranom srednjem vijeku bio je posjed anglosaskoga kralja Eduarda Ispovjednika, koji ga je darovao Westminsterskoj opatiji (Westminster Abbey). Kao naselje Windsor se razvio potkraj XII. st. uz zemljano-drvenu utvrdu koju je oko 1067. započeo graditi normandijski vojvoda i engleski kralj Vilim I. Osvajač radi zaštite zapadnoga pristupa Londonu. Pošto je za vladavine Henrika II. (1154–89) utvrda bila pregrađena i pretvorena u povremenu vladarsku rezidenciju, ubrzo se uz nju razvilo naselje, koje je 1277. steklo gradske privilegije. Unatoč epidemijama kuge 1348. i 1361–78., koje su desetkovale naselje, tijekom druge polovice XIV. st. ono se razvilo u jedno od najvećih gradskih naselja toga dijela Engleske, a u XV. st. i u važno hodočasničko mjesto.
