Wisner-Morgenstern [vi'sner mo'rgenštern], Juraj (Georg) Karlo, hrvatski skladatelj i dirigent njemačkoga podrijetla (Arad, danas u Rumunjskoj, ? 1783 – Zagreb, 14. V. 1855). O njegovu školovanju nema podataka. Prije dolaska u Zagreb 1818., kao tajnik i komorni glazbenik grofa (? Josipa IV.) Erdődyja vjerojatno je živio u Slovačkoj. Godine 1819–27. bio je koralist zagrebačke katedrale. Uz to je djelovao kao violinist i dirigent kazališnog orkestra, te privatni učitelj glazbe. Godine 1827. bio je među osnivačima zagrebačkoga Musikvereina (danas Hrvatski glazbeni zavod), prvi dirigent njegova orkestra, te od osnutka Zavodske škole 1829. do umirovljenja 1851. njezin učitelj i ravnatelj. Wisner je imao široko glazbeno obrazovanje; uz instrumentaciju i kompoziciju znao je svirati glasovir, violinu, violončelo i orgulje. Bio je vodeća ličnost glazbenoga života Zagreba svojega doba i učitelj mnogih glazbenika (V. Lisinski, F. Pokorni, M. Hajko, I. Padovec, F. Pintarić, J. Juratović i dr.). Kao temeljito obrazovan glazbenik orkestrirao je prvu hrvatsku nacionalnu operu Ljubav i zloba V. Lisinskoga. Skladateljski opus sačuvan u Zagrebu sadrži oko 30 raznovrsnih skladbi: za orkestar, komorne sastave, mise, kantatu, zborove, solo popijevke, scenske glazbe i operu Aleksis (sačuvana jedna arija). U scensku glazbu za Schweigertovu dramu Magdalenina špilja kod Ogulina (Die Magdalenengrotte bei Ogulin, 1835) pokušao je unijeti značajke hrvatskoga glazbenoga folklora.
