Wohlfart [vo:'lfa:ɹt], Günter, njemački filozof (Frankfurt na Majni, 14. III. 1943). Studirao filozofiju, psihoanalizu i njemačku filologiju u Frankfurtu na Majni i Tübingenu. Doktorirao 1970., bio sveučilišni profesor filozofije u Tübingenu, Freiburgu i u Wuppertalu. Od 2003. živi u Francuskoj. U svojim ranijim radovima bavio se razlikom njemačkoga idealizma i grčke filozofije (posebno Heraklitom), I. Kantom, G. W. F. Hegelom, F. Nietzscheom, te pitanjima estetike i filozofije jezika; poticajno tumačio G. Vica, J.-G. Hamanna, W. von Humboldta. Kao gostujući profesor predavao u Kini, Japanu, Koreji i Tajvanu; posebno se zanimao za zen-budizam i pisao o njem, o metafori u haiku poeziji, taoizmu, uspoređujući filozofije Zapada i Istoka. Značajnija djela: Mišljenje o jeziku (Denken der Sprache, 1984), Tako je govorio Heraklit (Also sprach Herakleitos, 1991), Zen i haiku (Zen und Haiku, 1997), Filozofija taoizma (Der Philosophische Daoismus, 2001), Zhuangzi (2002).