Wundt [vunt], Max, njemački filozof (Leipzig, 29. I. 1879 – Tübingen, 31. X. 1963). Sin W. Wundta. Studirao njemačku i klasičnu filologiju te filozofiju u Leipzigu, Freiburgu, Berlinu i Münchenu, 1903. doktorirao iz filozofije u Leipzigu. Bio privatni docent u Strasbourgu te profesor filozofije i filologije u Marburgu, Jeni i Tübingenu. Bavio se njemačkim klasičnim idealizmom, uz krajnje obrazloženje da je I. Kant reformator metafizike njemačkoga puta mišljenja. Također se intenzivno bavio poviješću filozofije, osobito antičke, te metafizikom XVII. st. Glavna djela: Povijest grčke etike (Geschichte der griechischen Ethik, I–II, 1908–11), Grčki svjetonazor (Griechische Weltanschauung, 1910), Platonov život i djelo (Platons Leben und Werk, 1914), Filozofija države (Staatsphilosophie, 1923), Kant kao metafizičar (Kant als Metaphysiker, 1924), Povijest metafizike (Geschichte der Metaphysik, 1931).
