Bei Dao (pravo ime Zhao Zhenkai), kineski pjesnik (Huzhou, 2. VIII. 1949). Srednju školu završio tijekom »kulturne revolucije«, jedanaest godina bio zaposlen kao radnik; potom urednik u glavnom kineskom esperantskom glasilu El Popola Ĉinio i slobodni pisac. Emigrirao iz Kine 1989. Od 1970., u okviru »ranjene književnosti«, piše o »izgubljenom naraštaju« i sudbinama uništenima tijekom »kulturne revolucije«. Kritičan i ironičan promatrač zatvorenoga društva, slavu stekao pjesmama kojih ga skriveni smisao i filozofičnost udaljuju od uobičajenoga kineskoga shvaćanja poezije te uvrštava u »školu mračnoga pjesništva«. Važnije rane pripovijetke objavljene su u Velikoj Britaniji: Valovi (Waves, 1987).