Wyspiański, Stanisław

ilustracija
WYSPIAŃSKI, Stanisław, Autoportret, 1902., Varšava, Narodni muzej

Wyspiański [v61713sp’a'n’sk’i], Stanisław, poljski književnik i slikar (Krakov, 15. I. 1869Krakov, 28. XI. 1907). Studirao slikarstvo u Krakovu. Često boravio u inozemstvu (Italija, Švicarska, Francuska, Njemačka, Češka); na njegov umjetnički razvoj odlučno je utjecao studij slikarstva na Académie Colarossi u Parizu (1891–92), gdje se oduševio i kazalištem. U Krakov se vratio 1894. Slikao je portrete, mrtve prirode, krajolike, figuralne kompozicije i vedute u svim slikarskim tehnikama. Grafički mu se ciklus odlikuje preciznim crtežom. Radio je scenografiju i kostimografiju za vlastita dramska djela. Osobito se ističu njegovi predlošci za vitraje sa stiliziranim dekorativnim elementima iz poljskoga pučkoga slikarstva (franjevačka crkva u Krakovu). Bio je grafički urednik modernističkoga časopisa Życie; od 1902. docent na Akademiji lijepih umjetnosti. Kao dramatičar i scenograf surađivao je s krakovskim Gradskim kazalištem (od 1898); najzaslužniji je za njegovu afirmaciju kao najvažnije kazališne scene u razdoblju Mlade Poljske. Debitirao je Varšavljankom (Warszawianka, 1898) u duhu simbolističkoga teatra M. Maeterlincka. Tematizirajući antičku mitologiju (Protezilaj i Laodamija – Protesilas i Laodamia, 1899), velikane i važne događaje iz poljske povijesti (Lelewel, 1899; Legija – Legion, 1900; Boleslav Smjeli – Bolesław Śmiały, 1903; Noć u studenome – Noc listopadowa, 1904), nadovezao se na »otvorenu strukturu« poljske romantičke drame. Najveći uspjeh postigao je Svadbom (Wesele, 1901), u kojoj je na realističkoj podlozi (zbiljska svadba seoske djevojke i pjesnika intelektualca) simbolički progovorio o nacionalnim mitovima, nadama i iluzijama. Njegova reskripcija (1901) Dušnoga dana (Dziady) A. Mickiewicza, najvažnije drame poljskoga romantizma, otvorila je modernu kazališnu povijest toga djela, a premise estetike »ogromnoga teatra« (teatr ogromny) mogu se iščitati i iz drama Oslobođenje (Wyzwolenie, 1903), Akropolis (1904) te iz inovativne studije o Hamletu W. Shakespearea, interpretiranom u duhu modernističke kazališne reforme (The Tragicall Historie of Hamlet, Prince of Denmarke by William Shakespeare … koju je iznova pročitao i promislio S. Wyspiański – The Tragicall Historie of Hamlet, Prince of Denmarke by William Shakespeare … świeżo przeczytana i przymyślana przez St. Wyspiańskiego, 1905). Surađivao je i u časopisu The Masks E. G. Craiga. Pisao je i suvremene tragedije (Kletva – Klątwa, 1899; Suci – Sędzowie, 1907) te lirsko-epske rapsodije i poeme. Imao je prijelomnu ulogu u razvoju modernoga poljskoga kazališta u XX. stoljeću.

Citiranje:
Wyspiański, Stanisław. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 9. 7. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=66430>.