Yankee [jæ'ŋki], u SAD-u naziv za stanovnika Nove Engleske ili, nešto šire, i za stanovnika sjeveroistočnih atlantskih država, protestanta engleskoga podrijetla; od sredine XIX. st. naziv se, pejorativno, rabio na američkom Jugu za sve Amerikance sa Sjevera (posebno za vojnike Unije u Američkom građanskom ratu). U anglofonim zemljama izvan SAD-a (kao i pojedinim drugim zemljama) rabi se kao naziv za sve Amerikance (kadikad blago pejorativno). Vjerojatno potječe od nizozemskoga Janke (deminutiv od Jan), naziva koji se rabio za nizozemske doseljenike na tlu današnjega SAD-a, a najvjerojatnije su ga angliciziranog u Yankee, kao pogrdni naziv, prvi rabili britanski vojnici početkom Američkoga rata za neovisnost (1775).
