Zach [zah], Franjo (František), češki političar (Olomouc, 19. IV. 1807 – Brno, 2. I. 1892). Završivši pravo u Beču, stupio je u općinsku službu u Znojmu, a 1831. pridružio se poljskim ustanicima protiv ruske vlasti. Nakon sloma ustanka, u Francuskoj je sudjelovao u društvenom i političkom životu poljske emigracije unutar organizacije Mlada Poljska. God. 1837–40. boravio je u Austriji i sudjelovao u osnivanju tajnoga društva čeških i slavenskih studenata u Beču. Stupio je potom u Parizu u službu poljskoga kneza A. J. Czartoryskoga. God. 1843–48. djelovao je kao poljski agent u Srbiji, te se drži da je u Beogradu osnovao tajno društvo za jugoslavensku propagandu, koje je od 1844. podupiralo srpskog ministra I. Garašanina u provedbi njegovih političkih ciljeva. Na Garašaninov poticaj napisao je 1844. Plan slavenske politike Srbije u kojem je predložio stvaranje južnoslavenske države, jezgra koje bi bila Kneževina Srbija pod dinastijom Karađorđević, a taj plan poslužio je kao osnova Garašaninova Načertanija. God. 1844. zaključio je sporazum sa S. Carem, izaslanikom Lj. Gaja, kojim je bila prihvaćena poljska koncepcija južnoslavenskog ujedinjenja. Ujedno je s A. Nugentom-Westmeathom poslao zajednički memorijal vladama Velike Britanije i Francuske, koji je predstavljao poljsko-hrvatsku deklaraciju rješenja južnoslavenskoga i istočnog pitanja. Za revolucije 1848–49. bio je član pripremnog odbora za saziv Slavenskoga kongresa u Pragu. Nakon Windischgrätzova bombardiranja Praga (1848), priključio se slovačkim dobrovoljcima u vojnim akcijama za oslobođenje Slovačke. Od 1850. do 1874 (s prekidima) bio je upravitelj i nastavnik artiljerijske škole u Beogradu. God. 1875. bio je imenovan generalom, a 1876. kao načelnik generalštaba sudjelovao je u ratu Kneževine Srbije i Osmanskoga Carstva.
