Zagrebačka škola uzgajanja šuma, način prirodnog uzgajanja šuma koji je postao priznat u Europi. Temelji se na gospodarenju prirodnim šumama uz uzimanje u obzir potrajnosti (održivi razvoj): uzgajanju prirodnih, autohtonih, trajnih i stabilnih šuma koje se prirodno pomlađuju, a zahvatima njege podržava se i poboljšava prirodna struktura sastojine.
Uvjete za početak osnivanja Zagrebačke škole uzgajanja šuma omogućio je osnutak te uređenje Vojne krajine (između 1764. i 1765), izradba prve gospodarske osnove, izradba karata šuma i osnutak prvih šumarija u Krasnom, Baškim oštarijama i Petrovoj gori, među prvima u Europi, te školovanje šumarskih stručnjaka u šumarskim učilištima u Mariabrunnu kraj Beča, Banskoj Štiavnici, Münchenu. Osnova potrajnosti ili održivog razvoja u gospodarenju šumama potječe iz »prvoga hrvatskog šumarskog zakona i prvog udžbenika šumarstva«, Šumskog reda Marije Terezije (1769). Jezgra Zagrebačke škole uzgajanja šuma bio je Zavod za uzgajanje šuma na Šumarskom odjelu Poljoprivredno-šumarskoga fakulteta u Zagrebu, koji je 1919. utemeljio A. Petračić, profeosr uzgajanja šuma na Šumarskoj akademiji.
