struka(e):

zaključak, pojam koji označava određen odnos između nekoga skupa sudova, tj. odnos koji omogućuje da se jedan od tih sudova izvede iz ostalih sudova koji daju logičku potporu za njegovo izvođenje. Sudovi koji čine potporu nazivaju se premisama, a izvedeni je sud konkluzija. Tradicionalno, zaključci su se dijelili na deduktivne (zaključak s općega na posebno), induktivne (zaključak s posebnoga na opće) i zaključke iz analogije (zaključak s posebnoga na posebno). U suvremenim razmatranjima podjela zaključaka temelji se na njihovoj logičkoj snazi (snaga kojom premise podupiru konkluziju), prema stupnju logičke snage razlikuju se: deduktivni, kada konkluzija slijedi logički nužno iz premisa, te induktivni zaključci (u širem smislu), kada je konkluzija s određenom vjerojatnoćom izvediva iz premisa.

U deduktivnim zaključcima, ako su premise istinite, onda nije moguće da konkluzija bude neistinita. Logička snaga deduktivnoga zaključka naziva se valjanost, a osobina valjanoga zaključka da istinitost premisa »prenosi« na konkluziju naziva se čuvanje istinitosti. Prihvatiti premise valjanoga zaključka kao istinite, a nijekati konkluziju logički je proturječno. Međutim, premise valjanoga zaključka mogu biti neistinite, pa sama logička snaga, iako najveća moguća, ne jamči da će konkluzija biti istinita. Da bi konkluzija bila zajamčeno istinita, deduktivni zaključak mora i biti valjan i imati istinite premise. Valjan zaključak s istinitim premisama naziva se pouzdanim. Deduktivna logika bavi se valjanošću, dok je pitanje istinitosti premisa izvan njezinih okvira.

U induktivnim zaključcima premise u određenom stupnju podupiru konkluziju. Što je induktivni zaključak snažniji, manje je vjerojatno da su njegove premise istinite, a konkluzija nije.

Induktivni zaključci dijele se u nekoliko podvrsta: a) induktivna generalizacija zaključak je o cijeloj populaciji na temelju opažanja ili znanja o uzorku dobivenom iz te populacije; b) statistički silogizam zaključak je u kojem se na temelju premisa o populaciji izvodi konkluzija o članu te populacije; c) zaključak iz analogije, kada se konkluzija da neki predmet (pojava) ima određeno svojstvo izvodi na temelju činjenice da to svojstvo ima predmet (pojava) koji mu je sličan; d) abduktivni zaključak, kada se zaključuje da je istinita ona hipoteza koja najbolje objašnjava određeni događaj ili pojavu (zaključak na najbolje objašnjenje).

Citiranje:

zaključak. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/zakljucak>.