struka(e):

Zamanja (Zamagna, Zamagno, Džamanjić), dubrovačka plemićka obitelj i rod. Prema kroničarima, podrijetlom su iz Huma, u izvorima slavenske kancelarije spominju se slaveniziranim oblikom Žamanović, a poslije u pohrvaćenu obliku kao Džamanjić. Sve do početka XIV. st. nisu imali većeg utjecaja. Najstariji poznati član bio je Šimun (rodio se oko 1190), a prvi koji se pojavljuje u izvorima iz 1278. njegov je sin Ivan (rodio se oko 1220). Prvi utjecajniji član roda bio je Orsat Junijev (oko 1290 – oko 1371), dubrovački sindik na Siciliji, jedan od petnaestorice senatora koji su 5. III. 1358. bili imenovani kako bi sastavili uputu poslanicima za pregovore s kraljem Ludovikom I. Anžuvincem, a 1366. i dubrovački knez. S obzirom na to da su bili malobrojni, prilikom podjele novostečenih zemalja na području Dubrovačke Republike u XIV. i XV. st. dobili su male udjele. Godine 1400. braća Nikolica (oko 1360–1400) i Jakša (oko 1365–1400), iz ogranka s nadimkom Krvetić, pokušali su s braćom Budačić i još nekolicinom pučana prevrat, pa su bili osuđeni na smrt i pogubljeni, a bila im je konfiscirana i sva imovina. U XV. st. broj članova roda naglo je porastao, a i nakon gubitaka u epidemijama kuge 1482–83. i 1500. bili su najbrojniji u svojoj povijesti: 11 casata (ogranaka roda). U XV. st. djelovao je teolog, franjevac Petar Marinov (oko 1443–80), voditelj knjižnice Matije Korvina u Budimu. Njegov nećak Marin Stjepanov (oko 1479–1548), s nadimkom Lardić, trgovac i diplomat, špijunirao je za austrijske i španjolske Habsburgovce te je zbog toga, ali i zbog veze s osuđenim veleizdajnicima braćom Bucignolo, bio pod prismotrom dubrovačkih vlasti kao istaknuti pripadnik tada minoriziranoga Bobaljevićeva klana (poslije salamankeza). U XVI–XVII. st. isticao se teolog, filozof i jezikoslovac Rajmund, potom Martolica Kristov (oko 1633–87), poklisar harača 1666., kojega je zatočio Kara-Mustafa. Slijedeći Marojicu Kabogu, prešao je iz salamankeškoga tabora u sorboneški. U posljednjem razdoblju Republike Zamanje su bili među najbrojnijim i najjačim plemićkim rodovima. Najistaknutiji među njima bili su diplomatski agent u Napulju, matematičar i pjesnik Savin-Marija Serafinov (1701–72), koji je u Rimu studirao i branio rad iz matematike Osnove analize analitički izložene u svrhu vježbanja (Analyseos elementa exercitationis gratia analytice demonstrata, 1720), i latinist, generalni vikar dubrovačke nadbiskupije Bernard, pripadnik grane koja je u prvoj polovici XVIII. st., naslijedivši imanje, svojemu prezimenu pridodala i prezime roda Cerva. Nakon pada Dubrovačke Republike (1808) djelovao je austrofil Mato-Ksaver Mihov (1776–1851), financijski činovnik, fizičar i prigodničar, recenzent Gundulićeva Osmana. U drugoj polovici XIX. st. neke su grane izumrle, a neke su se odselile (Zadar, Split). Do početka I. svjetskog rata u Dubrovniku ih više nije bilo.

Citiranje:

Zamanja. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/zamanja>.