Zamarovský [za'marovski:], Vojtěch, češki i slovački književnik (Trenčín, 5. X. 1919 – Prag, 26. VII. 2006). Nizom knjiga o ključnim povijesnim razdobljima i kulturama antičke Grčke, Rima, Egipta i Mezopotamije, utemeljio je u češkoj i slovačkoj književnosti znanstvenopopularni žanr (u tradiciji C. W. Cerama). Povezujući rezultate akribična studija muzealne povijesne građe s rezultatima arheoloških istraživanja, koristeći se narativnim postupcima putopisa, biografije i reportaže objavio je (od 1960-ih do 1980-ih) tridesetak »historijskih putopisa« i »povijesnih krimića« u kojima je književnim stilom i enciklopedističkom erudicijom sastavljao životopise i opisivao postignuća arheologa, povjesničara umjetnosti, znanstvenika i putopisaca, otkrivača civilizacijskih ishodišta ljudskoga roda. Pozitivan i blago ironijski pristup povijesnoj zbilji učinio ga je za »olovnih godina« totalitarnoga režima miljenikom češkoga i slovačkoga čitateljstva. Važnija djela: Potraga za sedam čuda svijeta (Za siedmimi divmi sveta, 1960), Tajne carstva Hetita (Za tajemstvím říše Hetitů, 1961), Otkriće Troje (Objevení Tróje, 1962), Bogovi i junaci antičkih mitova (Bohové a hrdinové antyckých bájí, 1965), Rim piše povijest (Dějiny psané Římem, 1967), Grčko čudo (Řecký zázrak, 1972).
