Zápotocký [za:'potocki:], Antonín, češki političar (Zákolany, 19. XII. 1884 – Prag, 13. XI. 1957). Kao član Socijaldemokratske stranke u Kladnom, 1911–14. bio je urednik lista Svoboda, a za I. svjetskog rata služio je u austrougarskoj vojsci. Nakon osnutka Čehoslovačke, 1919. postao je predstavnikom lijeve radikalne socijaldemokratske struje, 1920. sudjelovao je na II. kongresu Komunističke internacionale i podignuo opći štrajk u Kladnom, nakon čega je bio osuđen na devet mjeseci zatvora. Bio je član Komunističke partije Čehoslovačke od 1921; godine 1922–25. generalni tajnik KP Čehoslovačke, a 1925–38. član Politbiroa CK KP i zastupnik u Narodnoj skupštini. Za II. svjetskog rata bio je 1940–45. interniran u logor Sachsenhausen. Nakon 1945. bio je predsjednik Središnjega vijeća sindikata, član CK KP Čehoslovačke i ponovno zastupnik u Narodnoj skupštini. Godine 1946. bio je predsjednik Ustavotvorne skupštine, 1948. bio je imenovan premijerom, a 1953. predsjednikom Čehoslovačke te je tu dužnost obnašao do smrti. Protivio se nasilnoj kolektivizaciji sela, čime se suprotstavljao politici KP Čehoslovačke na čelu s A. Novotným. Imao je istaknutu ulogu u montiranom procesu protiv R. Slánskoga 1951. U romanima s autobiografskim obilježjima Ustat će novi ratnici (Vstanou noví bojovníci, 1948), Burna godina, 1905 (Bouřlivý rok, 1905, 1949), Crvena svjetlost nad Kladnom (Rudá záře nad Kladnem, 1951), Praskozorje (Rozbřesk, 1956) idealizirao je razvoj radničkoga pokreta.
