struka(e):

zaprječivanje, postavljanje različitih vrsta zaprjeka na kopnu, vodi ili u zraku za sprječavanje protivnika u provedbi borbenih djelovanja i kretanja na bojištu. Može se provoditi i vatrom iz topničko-raketnih oružja (→ zaprječna vatra) te uporabom nuklearno-kemijsko-biološkog oružja stvaranjem nuklearne, kemijske ili biološke kontaminacije određenoga područja za dulje ili kraće vrijeme. Uobičajeno je ratno djelovanje, a dijelom i mirnodopsko u sklopu priprema za rat (npr. izvedba komora ili nosača za postavljanje eksploziva na mostovima, vijaduktima ili tunelima). Zaprječivanje na kopnu potječe još od staroga vijeka, kada su bedemi, rovovi i zidovi (npr. Kineski zid), osim svoje uloge kao fortifikacijski obrambeni položaj, imali i funkciju zaprjeke. Kombinirajući prirodne zaprjeke (velike rijeke, šume, planine) i umjetne zaprjeke (rovovi, kameni i zemljani bedemi s palisadama), Rimljani su primijenili složen sustav zaprjeka pri izgradnji utvrđene linije duž granica svojega carstva (→ limes). Pojavom baruta i razvojem vatrenog oružja, zaprjeke su postale sve masovnije i raznovrsnije, a zaprječni pojasovi sve širi. Osim zaustavljanja ili zadržavanja protivnika kako bi što dulje bio izložen vatri, zaprječivanje dobiva i funkciju usmjeravanja (kanaliziranja) protivničkih snaga, ponajprije oklopno-mehaniziranih, u područja gdje će biti lakše uništene. S obzirom na povećane manevarske sposobnosti suvremenih borbenih sredstava, pored stalnih, nepomičnih zaprjeka, gotovo polovica raspoloživih minsko-eksplozivnih sredstava namijenjena je za pokretne zaprjeke u obliku minskih polja, te za rušenje objekata na smjerovima djelovanja protivnika. Zaprječivanje na moru, rijekama i jezerima provodi se površinskim, podvodnim i obalnim zaprjekama za sprječavanje ili ometanje slobodne plovidbe i djelovanja protivničkih snaga te iskrcavanja pomorskih desanata. Najčešće se polažu minska polja i minske baraže od plutajućih, sidrenih i ležećih mina. Zaprječivanje u zraku može biti aktivno, uporabom zaprječne vatre, i pasivno, postavljanjem zavjese od vezanih balona i zmajeva u čiju čeličnu užad udaraju zrakoplovi ili mijenjaju smjer letenja. Takvo se zaprječivanje počelo koristiti u I. svjetskom ratu, bilo je masovno u II. svjetskom ratu za obranu gradova (London, Moskva, Lenjingrad, Taranto), no danas se više ne koristi.

Citiranje:

zaprječivanje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/zaprjecivanje>.