struka(e):
Zarlino, Gioseffo
talijanski glazbeni teoretičar i skladatelj
Rođen(a): Chiogga, 31. I. ili 22. III. 1517.
Umr(la)o: Venecija, 4. II. 1590.

Zarlino [ʒarli:'no], Gioseffo, talijanski glazbeni teoretičar i skladatelj (Chiogga, 31. I. ili 22. III. 1517Venecija, 4. II. 1590). Prvu je naobrazbu (gramatika, matematika, glazba) dobio u franjevaca, poslije se i zaredivši. Isprva je djelovao kao pjevač i orguljaš u katedrali u Chioggi, a 1541. preselio se u Veneciju, gdje je nastavio učiti glazbu kod Adriana Willaerta. Imenovan je 1565. maestrom di cappella u crkvi sv. Marka. Zarlina se smatra najvažnijim glazbenim teoretičarom XVI. st. koji je uspješno spojio spekulativnu teoriju s kompozicijskom praksom. U svojim najvažnijim djelima, Temelji harmonije (Le istitutioni harmoniche, 1558) i Harmonijski dokazi (Dimostrationi harmoniche, 1571), založio se za praktično postupanje u vokalnoj glazbi s tercama i sekstama kao konsonantnim intervalima, što je pokušao i teorijski opravdati (tzv. zvučni broj). U nauku o kontrapunktu zalagao se za načela koja je pronašao analizom Willaertovih djela, što je potom bilo prihvaćeno u Francuskoj, Njemačkoj i Nizozemskoj. U estetici glazbe smatra ga se začetnikom ideje o glazbi kao autonomnoj umjetnosti. Kao skladatelj ostavio je niz moteta i drugih crkvenih skladbi te desetak madrigala. To su znalački pisane skladbe, ali konzervativne te nemaju znatnije glazbenopovijesno značenje. Među njegovim učenicima osobito su se istaknuli Claudio Merulo, Giovanni Croce, Vincenzo Galilei, koji je žestoko kritizirao njegove glazbene teorije, i Giovanni Maria Artusi.

Citiranje:

Zarlino, Gioseffo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/zarlino-gioseffo>.