Zhang Xianliang [aŋ iεnliaŋ] (pinyin; tradicionalno Chang Hsien-liang), kineski književnik (Nanjing, 1936). Potječe iz imućne obitelji; do 1950-ih stekao solidnu izobrazbu iz klasične kineske i europske književnosti. Kao trinaestogodišnjak započeo je pisati pjesme. Njegovo stradavanje započinje 1952., kada mu je otac bio optužen za špijunažu i utamničen, a on (1954) izbačen iz škole. Pošto je bio zapažen kao pjesnik (Pjesma velikom vjetru – Da feng ge, 1957), optužen je za desničarenje te je (od 1958) proveo 22 godine u zatvorima i logorima. Formalno je rehabilitiran 1979. Stvorio je dojmljiv poluautobiografski lik Zhang Yonglin, kroz koji u pripovijetkama i romanima pripovijeda o progonu, zatvorskom iskustvu, ponižavanju i iskušenju (npr. roman Mimoza – Lühua shu, 1985) te o seksualnom iskorištavanju kao obliku političke represije (Polovica muškarca je žena – Nanren de yiban shi nüren, 1985). Ostala značajnija djela: pripovijetka Duša i tijelo (Ling yu rou, 1981; preimenovana u Pastirova priča – Mu ma ren, ekranizirana 1982), romani Priviknuti na smrt (Xiguan siwang, 1989), Juha od trave (Fannao jiu shi zhihui, 1992), Moje drvo života (Wode putishu, 1994) i dr.
