Zhao Shuli [au šuli] (pinyin; tradicionalno Chao Shu-li), kineski književnik (Qinshui, Shanxi, 24. IX. 1906 – Qinshui, Shanxi, 23. IX. 1970). U Pekingu obavljao (do 1955) različite dužnosti u književnim udrugama i časopisima namijenjenima »književnosti za narodne mase«, potom je bio udaljen i progonjen te je umro kao žrtva kulturne revolucije. Realistično je pisao o selu, načinu života i običajima, promjenama izazvanima društvenim reformama, ostvarivši niz slikovitih i dojmljivih likova. Proslavio se pripovijetkom Ženidba Xiao Erheia (Xiao Erhei jiehun, 1943) te stihovanom rugalicom o selu u procijepu između feudalizma i novoga društva (Pjesmice Li Youcaia – Li Youcai banhua, 1943) i romanom Selo Sanliwan (Sanliwan, 1955).