struka(e):
Zlatarić, Dominko
hrvatski pjesnik i prevoditelj
Rođen(a): Dubrovnik, 1558.
Umr(la)o: Dubrovnik, 1613.
ilustracija
ZLATARIĆ, Dominko

Zlatarić, Dominko, hrvatski pjesnik i prevoditelj (Dubrovnik, 1558Dubrovnik, 1613). Studirao filozofiju i medicinu u Padovi, gdje je 1579. bio izabran za studentskoga rektora Sveučilišta. Čini se da studij nije završio. U Dubrovnik se vratio 1581. Održavao je prijateljske veze s talijanskim i dubrovačkim pjesnicima. Pisao je hrvatskim i talijanskim jezikom, sastavljao ljubavne, prigodne, satirično-humoristične, refleksivne pjesme i druge lirske vrste. Smatra se ponajboljim prevoditeljem u starijoj hrvatskoj književnosti, a u njegovim prijevodima uočljivo je strogo poštivanje izvornika. God. 1580. objavio je prijevod pastorale Aminta T. Tassa (nije sačuvan ni jedan primjerak), a poslije ju je dotjerao, preradio i naslovio Ljubmir te objavio 1597., zajedno sa svojim ostalim prijevodima i većim brojem nadgrobnica (Elektra tradžedija, Ljubmir pripovijes pastirska i Ljubav i smrt Pirama i Tizbe, iz veće tuđijeh jezika u hrvacki izložene. K tomu su pristavljene njekolike pjesni u smrt od razlicijeh). U proznoj posveti J. Zrinskom, u izdanju iz 1597. objasnio je da se na prevođenje poznatih djela suvremene i klasične europske književnosti odlučio radi estetskog užitka te kako bi obogatio vlastiti jezik. Tassovu priču o ljubavi u pastirskom svijetu povezao je s domaćom književnom tradicijom, a nerimovani jedanaesterac zamijenio nerimovanim dubrovačkim dvanaestercem. Sofoklovu Elektru, slijedeći aristotelovski model tragičke dramaturgije, preveo je u tradicionalnim dubrovačkim dvostruko rimovanim dvanaestercima i osmeračkim kvartinama. To je jedina tragedija starije hrvatske književnosti koja je prevedena neposredno iz grčkog izvornika, bez talijanskog posredovanja. U njoj nije provedena uobičajena podjela na činove i scene, nego je kompozicija odvojena korskim pjesmama. Mjestimice je kristijanizirao antičku građu, iako je vjerno slijedio sadržaj izvornika. Prijevod epizode o Piramu i Tizbi iz Ovidijevih Prijetvorbi (Ljubav i smrt Pirama i Tizbe), u 204 dvostruko rimovana dvanaesterca s prijenosnom rimom, posvetio je C. Zuzorić i dosta slijedio latinski predložak. U ljubavnoj lirici, koja okuplja 115 većinom dvanaesteračkih pjesama, prevladava idealističko shvaćanje ljubavnog odnosa, uz bembističke petrarkističke i neoplatoničke opcije. Nedostaje sadržajnih, metričkih ili figuralnih eksperimenata, kakvi su bili česti u pjesmama Ranjinina zbornika. Neke pjesme obrađuju i sadržaje iz antičke mitologije ili senzualne motive, neke su prevedene iz klasičnih izvora, a ima i ludičkih tekstova.

Citiranje:

Zlatarić, Dominko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/zlataric-dominko>.