Zlatić, Slavko, hrvatski skladatelj, dirigent, melograf i pedagog (Sovinjak, 1. VI. 1910 – Pula, 27. X. 1993). Studirao na Konzervatoriju u Trstu, potom na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (B. Bersa). Djelovao je kao dirigent i zborovođa, a posebno je uspješno vodio zbor Radio-televizije Zagreb. Bio je profesor na glazbenim školama (Zagreb, Pula), zatim predsjednik Društva kompozitora Hrvatske, Saveza kompozitora Jugoslavije i član Međunarodnoga savjeta za glazbu pri UNESCO-u. Skladao je orkestralnu, komornu i glasovirsku glazbu, popijevke, zborove i kantate, ali i filmsku i scensku glazbu. Za većinu svojih skladbi inspiraciju je crpao u istarskom folkloru (npr. Simfonijski plesovi, 1934–39; Istarska suita, 1934; Grudo motovunska, 1945; Varijacije na narodnu temu, 1949; Pazinska zvona, 1975., i dr.). Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1979).
