Zlatović, Stjepan (Stipan), hrvatski povjesničar i arheolog (Šibenik, 10. X. 1831 – Šibenik, 11. III. 1891). Studij teologije započeo 1853. u Šibeniku, završio 1856. u Makarskoj. God. 1854. stupio je u franjevački red i bio zaređen za svećenika. Kao župnik djelovao je 1857–59. u Lišanima i Ostrovici pa u Krkoviću i Vaćanima, 1859–63. u Kninu, 1867–71. u Danilu i 1871–73. u Drnišu. Bio je gvardijan franjevačkih samostana u Kninu (1860–63), Sinju (1863–65) i na Visovcu (1873–77) te prokurator Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja (1877–83). God. 1869. bio je imenovan povjerenikom Zemaljskoga muzeja u Zagrebu. Djelovao je na jačanju hrvatskoga narodnog preporoda u Dalmaciji. Uz pastoralni rad bavio se i arheologijom i poviješću. U časopisima (Bullettino di archeologia e storia Dalmata, Nada, Vienac, Viestnik Hrvatskoga arkeologičkoga družtva) objavljivao je radove o prapovijesnim, antičkim i starohrvatskim arheološkim lokalitetima (Kapitul, Biskupija, Danilo, Vrlika, Karin) te priloge o hrvatskim plemićkim obiteljima (Draškovići, Bribirski). Uz manje prinose o povijesti franjevaca u Dalmaciji (pisao o G. Vinjaliću, F. Grabovcu, samostanu na Visovcu), na temelju arhivske građe iz franjevačkih samostana napisao je sintezu Franovci države Presvetog odkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji (1888). Izdavao je povijesne izvore, pisao povijesne pripovijesti i bilježio narodne pjesme i poslovice. Velik broj njegovih djela sačuvan je u rukopisu, a 2007. objavljena je njegova autobiografija Uspomene moga života (priredio Pavle Knezović).
