zonsko taljenje, rafinacija materijala (metala, kristalnih tvari) na temelju različite topljivosti primjesa u rastaljenom i u nerastaljenom materijalu. Postupak se sastoji u tome da se s pomoću prstenastoga grijača tali samo dio materijala, koji može biti duguljast (oblika šipke) ili se nalaziti u prikladnom nosaču (tzv. lađica). Relativnim gibanjem materijala prema grijaču, taj se rastaljeni dio, nazvan zonom, polako pomiče od jednoga kraja materijala do drugoga. Zbog veće topljivosti u rastaljenome materijalu, primjese se nakupljaju u zoni i putuju zajedno s njom te na kraju šipke taj dio materijala treba odbaciti. Nakon nekoliko uzastopnih prolazaka zone može se materijal dovesti do visokoga stupnja čistoće. Zonsko taljenje služi ponajprije za dobivanje vrlo čistih metala, pa se npr. primjenjuje kao drugi ili treći stupanj rafinacije germanija, indija, galija, antimona i drugih metala koji se rabe u izradbi poluvodiča. Osim toga, zonsko taljenje služi u kristalografiji i kao postupak rekristalizacije kojom se mogu dobiti monokristali (npr. silicija, također za poluvodiče).
