Zubatý [zu'bati:], Josef, češki jezikoslovac (Prag, 20. IV. 1855 – Prag, 21. III. 1931). Studirao klasičnu, slavensku i staroindijsku filologiju na češkom sveučilištu u Pragu. Doktorirao 1883., a habilitirao se 1885. na području staroindijske filologije i poredbene lingvistike. God. 1891. postao je izvanredni, a 1896. redoviti profesor. U početku je odbijao mladogramatičarsko naučavanje, no poslije postaje njegov pristaša te priznaje pravilnost glasovnih promjena, ali ne i beziznimno djelovanje glasovnih zakona. Koristio se poredbenom metodom u proučavanju latinskoga te baltičkih i slavenskih jezika. U početku je pisao o glasovnom razvoju različitih indoeuropskih jezika, a poslije se bavio i fleksijom staroindijskoga, baltičkih i slavenskih jezika te tvorbom riječi i sintaksom. U posljednjem razdoblju života bavio se proučavanjem razvoja češkoga, pri čem se u jezičnoj kulturi zauzimao za jezičnu čistoću.
