Zupančič, Beno, slovenski književnik i političar (Sisak, 22. III. 1925 – Ljubljana, 28. VIII. 1980). Zbog sudjelovanja u Osvobodilnoj fronti 1942. zatvoren i interniran u Italiji. Studij slavistike završio je 1950. na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Bio je novinar u listu Mladina, urednik u Mladinskoj knjizi i Cankarjevoj založbi (ravnatelj 1951–58). Od 1959. obnašao je različite političke dužnosti. U novelama i romanima socrealističku poetiku obogatio je stilskim oznakama moderne proze, a središnja su tema njegova djela moralne dvojbe, bilo u klasnom sukobu prošlosti bilo u socijalnoj dinamici moderne svakodnevice (zbirke novela Četiri šutljiva i druge priče – Štirje molčeči in druge zgodbe, 1951; Vjetar i cesta – Veter in cesta, 1954; Mrtvo more – Mrtvo morje, 1956; romani Sedmina, 1957; Magla – Meglica, 1966; Potres, 1971; Gromada – Grmada, 1974). Pisao je i prozu za mladež (Dječak Jarbol – Deček Jarbol, 1959). U publicistici i esejistici zaokupljen je pitanjima kulture, rada i radništva u socijalizmu (Radnici i kultura – Delavci in kultura, 1975; Za kulturni život – Za kulturno življenje, 1975; Kultura jučer i danas – Kultura včeraj in danes, 1979).
