zvučni suglasnik, suglasnik koji se izgovara uz periodično titranje glasnica. U fonološkim sustavima svih prirodnih jezika zvučni su suglasnici tipično u oprjeci s bezvučnima, tvoreći kontrastne parove sa suglasnicima koji imaju isti način i mjesto tvorbe, a izgovaraju se bez titranja glasnica. Tako se u mnoštvu jezika, uključujući i hrvatski, nalaze razlikovni zvučni suglasnici poput /b, d, g, z/, koji su u oprjeci sa svojim bezvučnim parnjacima /p, t, k, s/.
