Žiža, Stjepan, hrvatski zapisivač usmene književnosti (Kosinožići kraj Poreča, 29. VIII. 1851 – Lindar, 8. XI. 1913). Talijansku učiteljsku školu pohađao u Trstu, ispit zrelosti položio u Kopru 1876. Radio je kao učitelj u pučkoj školi u Rovinjskom Selu, uveo nastavu na hrvatskom jeziku te djelovao u duhu hrvatskoga narodnog preporoda (osnovao Narodnu čitaonicu, promicao hrvatski tisak). Istraživao je narodne običaje, poslovice i pjesme. Prikupio je trinaest rukopisnih svezaka istarskih narodnih pjesama (dio objavljen u Istarskim narodnim pjesmama, 1924), a poslovice, zagonetke i običaje objavljivao je u Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena. God. 1900. premješten je na Susak, gdje je učiteljevao do umirovljenja 1905.
