TRAŽI DALJE:
STRUKE:

žuč

ilustracija
ŽUČ, prikaz nastanka, pohranjivanja i dovođenja žuči u dvanaesnik – 1. žučni mjehur, 2. jetra, 3. jetreni žučni vodovi, 4. dvanaesnik, 5. kimus

žuč, gusta žutozelena tekućina koja se stvara u jetrenim stanicama, a sudjeluje u probavi masti u dvanaesniku. Jetrene stanice žuč izlučuju u žučne kanaliće te ona gl. žučovodom može otjecati izravno u dvanaesnik, ali se većinom pohranjuje u žučnome mjehuru. Dnevno jetra izluči oko 1L žuči. Približno 97% žuči čini voda, a ostali su sastojci soli žučnih kiselina, žučne boje i druge otopljene tvari (kolesterol, masne kiseline, lecitin, elektroliti); ne sadrži probavne enzime. Žučne su boje (biliverdin i bilirubin) razgradni proizvodi hemoglobina i nemaju fiziološko značenje. Najvažnije su žučne kiseline kolna i kenodeoksikolna kiselina, koje u jetri nastaju iz kolesterola; te se kiseline spajaju s glicinom i taurinom, te s natrijevim ionima tvore soli. Soli žučnih kiselina imaju dvije važne funkcije u probavi masti: a) svojim emulgacijskim učinkom razbijaju velike kapljice masti na manje čestice, što povećava površinu na koju djeluju crijevni probavni enzimi lipaze; b) stvarajući s proizvodima probave masti micele, olakšavaju njihovu apsorpciju kroz crijevnu sluznicu. Glavnina soli žučnih kiselina koje se apsorbiraju iz probavnoga sustava vraća se u jetru, koja ih ponovno izlučuje u žuč; to se naziva enterohepatičnim kruženjem žučnih soli. Prestanak izlučivanja žuči uzrokuje poteškoće u apsorpciji masti, ali i tvari topljivih u mastima (npr. vitamini A, D, E i K). Postane li žuč prezasićena kolesterolom, on se u žučnome mjehuru može kristalizirati i taložiti, što uzrokuje pojavu žučnih kamenaca. (→ kamenci)

Citiranje:
žuč. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 6. 2. 2023. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=67823>.