diorama (franc. diorama, od grč. διοράειν: prozirati, vidjeti kroz).
1. Uprizorenje neke scene uz pomoć modela, maketa, figura, pozadinske slike, ambijentalnoga svjetla i sl. Izrađuje se u prirodnoj veličini ili u smanjenome mjerilu, a osobito se rabi u muzejima (npr. za prikaz životinja i biljaka u prirodnom staništu, složenijeg industrijskog postrojenja, bitke ili drugih događaja u prirodoslovnom, tehničkom, povijesnom muzeju).
2. Vrsta scenskoga prikaza, omiljenoga u XIX. st., u kojem se primjenom obostrano oslikanih prozirnih materijala te osvjetljenjem s različitih strana postiže dojam kretanja, zalaska sunca i sl.; preteča kinematografa. Izumio ju je L. J. M. Daguerre sa suradnicima.