TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Beloš

Beloš (Belos, Beluš, Bjeluš), hrvatski ban (?, početak XII. st.?, prije 1198). Sin raškoga velikog župana Uroša I. i brat Jelene, žene hrvatsko-ugarskog kralja Bele II. Slijepog. Od 1137. spominje se kao vojvoda (dux), od 1145. kao palatin, između 1146. i 1157. kao ban u Hrvatskoj, 1158. navodi se kao princeps, a od 1163. ponovno nosi naslov bana. Za vladavina Bele II. i Geze II. (1131–62) uz sestru Jelenu ima vrlo važnu ulogu u upravljanju poslovima hrvatsko-ugarskog kraljevstva. God. 1151. na čelu ugarske vojske koja je onemogućila Bizantincima prodor u Srijem. Na svom je imanju sredinom XII. st. dao podići benediktinski samostan sv. Stjepana, danas u Banoštoru na Dunavu (Banoštor po njemu nosi ime Banski manastir).

Citiranje:
Beloš. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 30. 1. 2023. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=6794>.