STRUKE:

ekotest

ekotest (eko- + test), razgovorni naziv za ispitivanje ispušnih plinova motornih vozila, koje se obavlja u sklopu tehničkoga pregleda vozila pogonjenih benzinskim i dizelskim motorima. U Hrvatskoj je propisima utvrđeno da su za vozila s benzinskim motorima mjerodavne vrijednosti obujamskog udjela ugljikova monoksida u ispušnim plinovima, a za vozila s dizelskim motorima mjerodavan je stupanj zacrnjenja, tj. stupanj do kojega čestice u ispušnim plinovima priječe prolazak svjetlosti (izražava se koeficijentom apsorpcije k). Te se vrijednosti mjere odgovarajućim analizatorima, pri čemu analizatori namijenjeni provjeri vozila s benzinskim motorom, osim udjela ugljikova monoksida (CO), mjere i udjele ugljikova dioksida (CO2), ugljikovodika (HC) i kisika (O2), dušikovih oksida (NOx) i druge pokazatelje kvalitete izgaranja u motoru. Propisima je također utvrđeno da vozila moraju zadovoljavati deklarirane vrijednosti proizvođača, a ako njih nije moguće odrediti, benzinski motori s reguliranim katalizatorom, tj. katalizatorom i uređajem za reguliranje udjela kisika u gorivoj smjesi (lambda-sonda), moraju imati udjel ugljikova monoksida u ispušnim plinovima manji od 0,3% (pri povećanom broju okretaja motora), odn. ≤ 0,5% (pri praznom hodu), a oni bez katalizatora ili s nereguliranim katalizatorom ≤ 4,5% (godina proizvodnje 1986. ili prije), odn. ≤ 3,5% (novija vozila); dizelski motori s prednabijanjem moraju imati stupanj zacrnjenja (koeficijent apsorpcije) k ≤ 2,5 m–1, a oni bez prednabijanja k ≤ 3,0 m–1. Rezultati testa ovise i o trenutačnom stanju vozila, koje se može poboljšati zagrijavanjem motora i vožnjom pod većim brojem okretaja (tzv. propuhivanje), izmjenom filtra za zrak, dodavanjem aditiva gorivu. (→ ispušni plinovi)

ekotest. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 28.2.2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=67941>.